SPECIJALITETI

IMOTSKA TORTA

Imotska torta je tradicionalna hrvatska vrsta torte koja se priprema na širem području koje gravitira gradu Imotskom u Zagori. Ova torta pripravljena od sastojaka koji su karakteristični za podneblje područja imotske krajine uz svoju tradicionalnu recepturu samoj torti daju specifičan izgled, okus i miris. Zbog toga je imotska torta za RH postala proizvod sa zaštićenim porijeklom i recepturom kao proizvod od iznimne važnosti za očuvanje tradicijskog, kulturnog i civilizacijskog dostignuća imotskog podneblja a Hrvatska gospodarska komora dodijelila znak Izvorno hrvatsko

Za dobivanje orginalnog okusa i izgleda imotske torte potrebno je koristiti isključivo sastojke koji se tradicionalno upotrebljavaju uz mogućnost da po vlastitom ukusu odredite količinu određenih sastojaka da bi dobili okus, boju, miris i izgled imotske torte koji želite.

Sastojci potrebni za pripremu imotske torte su:

za tijesto:

200 g pšeničnog oštrog brašna tip 400,

140 g maslaca,

60 g šećera

1 žumance ili manje jaje.

Za nadjev:

5 jaja – srednje veličine,

300 g šećera,

300 g badema,

30 ml likera Maraschino

limunova korica

1 vanilin šećer

Za posipanje i dekoraciju potreban je šećer u prahu.

PRIPREMA:

  • U prosijano brašno dodajte šećer i prašak za pecivo. Prstima napravite rupu u brašnu i u nju ubacite tri žumanjka i rastopljeni maslac. Zamijesite mekano tijesto postepeno dodajući prošek. Tijesto zamotajte u prozirnu foliju i stavite u hladnjak da malo odmori.
  • Stavite bademe u ugrijanu pećnicu da se tostiraju i dobiju finu aromu (ja ih stavim na 120°C). Pazite da vam ne zagore i potom ih strojno ili ručno sameljite. Pomiješajte sve suhe sastojke te ih lagano povežite s mokrim sastojcima. Bitno je da probate smjesu i da korigirate začine. Sve arome trebaju biti podjednako prisutne.
  • Tijesto je potrebno što tanje razvući i njime obložiti kružni kalup promjera 24 cm koji ste prethodno fino zamastili maslacem. Kada posložite tijesto i odrežete višak, možete ubaciti nadjev i zagladiti ga.
  • Sam je rijetko dekoriram, ali ukras na torti stoji prema originalnoj recepturi. Budući da se radi o estetskoj i tradicijskoj normi, dao sam si truda. Višak tijesta tanko razvaljajte pa izrežite trake širine do 2 cm. Trake posložite po nadjevu da dobijete rešetkastu formu. Tamo gdje se trake križaju, upiknite po jedan badem.
  • Najvažniji dio pripreme način je pečenja. Naime, ova torta peče se na visokoj temperaturi od 180°C prvih 15 minuta, a ostatak vremena, nekih 45 do 60 minuta, torta se zapravo suši na niskim temperaturama (110°C). Pazite da se torta ne presuši, treba ostati vlažna i sočna.

    • Imotski rafioli su tradicionalni hrvatski kolač s područja Imotske krajine koji se spravlja po recepturi koja je stara više od 150 godina. Tradicijska priprema ovih kolača vezana je uz velike događaje u životu ljudi kao što su vjenčanje, veliki blagdani ili druge svečanosti. Imotski rafioli su poprilično trajna slastica u smislu da mogu nakon spravljanja odležavati duži vremenski period i opet zadržati izvorni okus i nutritivna svojstva što je inače u povijesti bila vrlo tražena osobina zbog toga što nije bilo suvremenih načina za očuvanje namirnica od kvarenja. Specifičnost imotskih rafiola je i da se spravljaju od namirnica koje su povijesno dostupne u kraju imotske krajine već stoljećima te su zbog toga od iznimne važnosti za Hrvatsku u kulturološkom, tradicijskom i proizvodnom smislu kao proizvod koji obilježava naslijeđe ostavljeno od predaka i civilizacijsko dostignuće ljudi imotske krajine.

    Republika Hrvatska je kroz hrvatsku gospodarsku komoru zaštitila imotske rafiole znakom Izvorno hrvatsko za očuvanje tradicije i kulturnog naslijeđa imotskog kraja. Imotski rafioli u današnje vrijeme jednako su cijenjeni kao slastica ali i kao izvorni suvenir imotske krajine te dar dragom gostu. Običaj koji se održao u imotskoj krajini prilikom svadbe u vrijeme kada se okupljaju svatovi da svaka kuća u selu pripremi rafiole i odnese u kuću domaćina gdje se održava svadba. Rafioli su okusom najbolji nakon nekoliko dana odležavanja. Za aromatičniji nadjev po želji se može dodati narančinu koricu i grožđice. Premda se rafioli u raznim verzijama pripremaju diljem Hrvatske samo su Imotski rafiol prepoznati i zaštićeni zbog svoje specifičnosti od strane HGK.

    Sve je počelo prilično bezazleno. U nadi da ću pronaći neki recept, restoran, nešto sočno, ukusno pa makar bilo samo oku pristupačno, ukucao sam pojam: „kokoš i pura“, naš lokalni specijalitet koji je za prste polizat, pogotovo u ove zimske dane… a šta ću vam govorit, je li tako?!

    Da, pura je u Imotskoj krajini bila glavno pučko jelo. Kako veli naš sugovornik, bilo je u sirotinje i prosa, ječmenog brašna, dakako, pšeničnoga, ali pura je bila vladarica stolova. To niskokalorično i zdravo jelo othranilo je generacije i generacije, kukuruzu i njegovoj puri zahvaljivali su majke i očevi jer im je bila glavno jelo njihovoj djeci. Pura s mlijekom, pura s kiselim mlijekom, pura sa zaprženom slaninom, pura s umakom od mesa (u rijetkih koji su to mogli sebi priuštiti), pura friška, pura od dva, tri i više dana (u onih koji su bili siromašni). I tako to lijepo jelo, rekosmo, danas je prilog bogatih večera uz lešo kokoš, slatkovodnu ribu s gradela, lešo ribu iz mora.

    – Danas je možeš, kume, kupiti di te volja, ma ne miriše onako kako je mirisala pura moga dida i ćaće – veli nam naš sugovornik. Danas su ti neka umitna zrna kukuruza, iz Amerike, odakle ti ja znam, pa imaš i kukuruza i pure iz našeg Imotskog polja, ali se baca umitno gnojivo. A ja ti imam svoga kuma u Krstaticama, tamo iza Bijokove, di on sije kukuruz od svoga simena, gnjoji ga stajskim đubrivom. Pa da vidiš, kume, kakvo je to brašno kada se samlije u vodenici na našoj Perinuši ili ručno na onom kamenom žrvnju. Da je bolestan čovik, ozdravio bi od nje. E, pura, pura, sirotinjska narodna rana, ali uvik draga i mila i uvik su je puna usta, sa sjetom priča priču o puri stari Imoćanin.

    Imotsko autohtono vino sorte kujundžuša dobilo je certifikat vrhunskog vina. Vinogradari diljem Imotske krajine ponosni su na to, jer potvrda je to uspješnog dugogodišnjeg rada i truda. Time je nekad vrlo traženo vino , imotska kujundžuša vratila zasluženi status vrhunskoga vina. Premda se na imotskom području mogu naći i druge sorte, kujundžuša je najzastupljenija, jer riječ je o najstarijoj autohtonoj sorti koja daje nježno vino voćnog okusa i vrlo specifične arome. Kao i kod svakog vina najvažnija je kvaliteta sirovine, a kujundžuša jest kvalitetno grožđe. Stoga raduje zasluženi status vrhunskog vina jer omogućit će lakši plasman, ali i promidžbu imotskoga kraja. Kujundžuša to smo mi, reći će svaki imotski vinogradar i vinar, jer ona je oduvijek tu, i nezamislivi su imotski vinogradi bez te sorte.

  • Marija Topić je učenica 7.A razreda Osnovne škole Stjepan Radić Imotski koja živi u Vinjanima Donjim.

    • Marijin e-mail:marija.topic4@skole.hr

  • Lucija Perković Šantar je učenica 7.A razreda Osnovne škole Stjepan Radić Imotski koja živi u Vinjanima Donjim.

    • Lucijin e-mail:lucija.perkovic-santar@skole.hr

  • Ivona Grančić je učenica 7.A razreda Osnovne škole Stejpan Radić Imotski koja živi u Glavini Donjoj.

    • Ivonin e-mail:ivona.grancic