Grad Omiš
.

Naselje na području današnjeg Omiša prvi se put spominje u povijesti pod imenom Oneum ili Onaeum, a zamire početkom 7.stoljeća. S obzirom na poziciju Omiša kao važne veze s unutrašnjošću, to nije bilo duga vijeka. Povijesno središte ondašnjeg Omiša je bilo smješteno na istočnoj obali rijeke Cetine. Samo ime "Cetina" potječe od frigijske riječi Zetna u značenju "vrata", jer je ušće Cetine sličilo na monumentalna vrata.


U Srednjem vijeku, tijekom 12. i 13. stoljeća, gradom su vladali knezovi Kačići, koji su bili na čelu omiških gusara. Omiš se tada spominje pod talijanskim imenom Almissa. Omiški gusari vodili su napade na papinske galije i trgovačke brodove moćne Venecije, Dubrovnika, Kotora, Splita... Sve su to bili povodi za učestale ratove te sklapanje sporazuma, koji su često završavali plaćanjem danka Omišanima za mirnu plovidbu. Medutim, svaki mir s omiškim gusarima bio je kratka vijeka, pa su se protiv njih povela i dva križarska rata. Prvi rat, koji je završio pobjedom gusara, poveo je papa Honorije III. 1221. godine, radi gusarskih napada na križare koji su plovili prema Palestini. Drugi križarski rat, koji Omišani gube, poveli su Mlečani 1286. i 1287. godine, a označio je svojevrstan kraj moći knezova Kačića i njihove vladavine gradom Omišom. Gusarsku povijest zorno predočuju gradske tvrđave Mirabella (Peovica) i Starigrad (Fortica). S Peovice se može vidjeti cijeli Omiš, a s Fortice cijeli Brački kanal, otoke Brač, Hvar i Šoltu, Srednja Poljica i ušće rijeke Cetine, što je bilo veoma važno za gusarenje, jer se s jednoga mjesta moglo nadzirati veliko područje na kopnu i moru.


Omiš, nakon propasti Venecije 1797. godine, pada pod vlast Austrije. Požunskim mirom iz 1805. godine, kojim završava rat izmedu Austrije i Francuske, Omiš zajedno s Dalmacijom dolazi pod vlast Napoleonove Francuske da bi 1813. godine ponovno pao pod vlast Austrije. U to vrijeme Omiš gubi stratešku važnost uz istovremeno slabljenje pomorstva. Zbog toga mjesto nazaduje i 1840. godine ima samo 761 stanovnika. Pod austrijskom vlašću Omiš ostaje sve do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine.


Nakon što je Ladislav Napuljski 1409. godine Mletačkoj Republici prodao Dalmaciju, 1444.godine i Omiš je priznao vlast te države, u čijem je sastavu ostao do 1797.godine. U doba mletačke uprave Omiš je, zbog zaštićena položaja, bio vojničko i pomorsko naselje koje se razvijalo unutar zidina. Grad je bio zaštićen zidinama s tri strane, a sjevernu mu je stranu štitila planina. Takvo se stanje održalo sve do 19. stoljeća, a potom su zidine najvećim dijelom porušene (ostaci gradskih zidina i danas su vidljivi na pojedinim mjestima). Stanovnici Omiša su se u to vrijeme bavili uglavnom ribarstvom na ušću, nešto južnije, rijeke Neretve.

Prvi je organiziran 1967. godine sa ciljem da se u turističkoj sezoni spontane skupine pjevača nađu zajedno i zapjevaju pred publikom na način kako inače u svojoj sredini pjevaju u klapi. Bilo je to spontano pjevanje koje se izvodilo po sluhu, a ne prema notnom zapisu. Međutim, to je pjevanje bilo nedovoljno dotjerano, tek ponešto obrađeno, ali je u sebi nosilo iskonsku privlačnost i snagu autentičnosti. Bila je to suprotnost dominirajućim, uvježbanim ansamblima koji su se pod „dalmatinskim“ mogli tada javno čuti.


Omiš je sljedećih godina nastojao u iskazivanju intimnog serenadnog zvuka, lirskih sadržaja, širokih tempa a da bi se uživalo u akordu, skladu svih dionica. I naravno, isključivo u „a cappella“ izvedbi. Ubrzo se pokazalo da "lijepo pjevanje" postaje bitnom kvalitetom i u vrednovanju izvedbe i u predstavljanju klape. Traži se homogenost zvuka, usklađenost i ravnoteža glasova, fuzija akorda, besprijekorna i sigurna intonacija, jasna artikulacija i izgovor, te izražajnost i uživljenost u interpretaciji teksta. Uloga voditelja i obrađivača (njih preko 400) postaje izuzetno značajnom kako za oblikovanje i prilagodbu izvornih napjeva tako i za izvedbu klape u sve jačoj konkurenciji klapa koje se bore za festivalske nagrade.


Izvorni klapski napjevi su temelj cjelokupnog festivalskog programa. Do sada je na Omiškom festivalu izvedeno preko 1250 naslova (ako se izuzmu varijante, njihov broj je preko 900). U okviru Festivala (od 1968. godine) ustanovljena je posebna natjecateljska večer novih skladbi, a sa ciljem da se širi fundus klapskih pjesama koje nastavljaju tradiciju, ali donose i nove ideje i nova glazbena oblikovanja u duhu tradicijske dalmatinske klapske pjesme. Do sada je izvedeno preko 500 novih skladbi.


Omiš je već 47 godina sidrište izvorne klapske pjesme. U međuvremenu, osmislile su se posebne večeri debitanata, popularne klapske pjesme, pjesme uz pratnju gitare(a), večer mješovitih klapa a koje se odvijaju izvan Omiša (Bol na Braču, Blato na Korčuli, Vodice u Šibensko-kninskoj županiji i Opuzen u Dubrovačko-neretvanskoj). Od 1991. godine ustanovljena je posebna natjecateljska i finalna večer ženskih klapa koje su se do tada natjecale u zajedničkoj konkurenciji sa muškim klapama. U okviru Festivala (od 1968. godine) ustanovljena je posebna natjecateljska večer novih skladbi, a sa ciljem da se širi fundus klapskih pjesama koje nastavljaju tradiciju, ali donose i nove ideje i nova glazbena oblikovanja u duhu tradicijske dalmatinske klapske pjesme. Do sada je izvedeno preko 500 novih skladbi.


GUSARSKA BITKA

Svake godine 18. kolovoza u omiškoj gradskoj luci odigrava se, naime, prava - gusarska bitka! Dobro, ako ćemo baš paziti na detalje, onda treba naglasiti da se radi o rekonstrukciji bitke koja se izvorno odigrala u 13. stoljeću, no kad se samo nekoliko metara od vas sudare dva velika jedrenjaka uz zaglušujuću buku kubura, vrlo lako ćete pomisliti da se nalazite usred pravog pomorskog sukoba. Ali, budite bez brige, koliko god uvjerljivi glumci bili, ipak se radi o predstavi.


MARATON

Turistička zajednica Grada Omiša, ŠU Omiš - plivački maraton i Atletski klub "Omiš" pod pokroviteljstvom Grada Omiša, Splitsko-dalmatinske županije i Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije već dvije godine za redom, povodom Svjetskog dana turizma, organiziraju polumaraton i rekreativnu utrku kanjonom rijeke CetineOmiš je idealan domaćin za ovaj vid rekreacije jer se radi o destinaciji kojoj mnogi s ponosom tepaju da je svojevrstan jedinstveni centar avanturističko-sportske turističke ponude.


SUMMER-FESTIVAL

Omiš, nakon propasti Venecije 1797. godine, pada pod vlast Austrije. Požunskim mirom iz 1805. godine, kojim završava rat izmedu Austrije i Francuske, Omiš zajedno s Dalmacijom dolazi pod vlast Napoleonove Francuske da bi 1813. godine ponovno pao pod vlast Austrije. U to vrijeme Omiš gubi stratešku važnost uz istovremeno slabljenje pomorstva. Zbog toga mjesto nazaduje i 1840. godine ima samo 761 stanovnika. Pod austrijskom vlašću Omiš ostaje sve do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine.

POZNATI OMIŠANI I OMIŠANKE:


Branimir Jelić - hrvatski političar, liječnik i publicist
fra Karlo Balić - franjevac i znanstvenik
Ante Baučić - direktor hrvatske brodogradnje
Ivo Baučić - demograf, direktor instituta za migracije Zagreb
Ivan Bekavac - publicist
Mate Bilić - nogometaš
Žarko Domljan - prvi predsjednik Sabora RH
Mila Gojsalić - mučenica
Kažimir Hraste - slikar
Josip Jurčević - hrvatski borac pokreta otpora
Jure Kaštelan - pjesnik, akademik i profesor
Josip Kekez - kroatist i filolog
Ante Klarić - pučki pravobranitelj RH
Joko Knežević - slikar i kipar
Ruta Knežević - kostimograf
Branko Kovačević - slikar
Ivica Križanac - nogometaš

Ivan Kuvačić - sociolog
Nikola Kuvačić - ekonomist, profesor na veleučilištu u Splitu
Anđelko Marušić "Ferata" - legendarni nogometaš Hajduka
Božo Mimica - književnik i publicist, pročelnik za kulturu Grada Rijeke
Neven Mimica - potpredsjednik Sabora Republike Hrvatske
Sergije Mimica - redatelj
Vatroslav Mimica - filmski scenarist, producent i redatelj
Gertruda Munitić - operna pjevačica
Anđelko Novaković - pjesnik i publicist, tajnik DHK
Ivan Perišić - nogometaš
Josip Pupačić - pjesnik
Davorin Rudolf - znanstvenik i političar
Milovan Stanić - slikar
Vera Stanić-Pivčević - saborska zastupnica
Dinko Štambak Ksenija Urličić - poznata urednica na HRT
Vice Tomasović - vizualni umjetnik, predsjednik Hrvatske udruge likovnih umjetnika
Ljubomir Čečuk - liječnik - urolog i kirurg

Iako po mnogočemu tipičan mediteranski grad, Omiš je zbog svoje specifične lokacije također i mjesto u kojem su se stoljećima miješali raznorazni gastronomski utjecaji. Dobra vina, riba i maslinovo ulje čine okosnicu mediteranske gastronomije kakva dominira u primorju, dok iz poljičkog zaleđa pristižu čuvene delikatese poput poljičkog soparnika ili dalmatinskog pršuta. Sol i maslinovo ulje nutritivna su osnova dalmatinske kuhinje, ali za uistinu autohton gastronomski užitak potrebna su još dva sastojka - vino i pjesma. Stoljećima su ribari i težaci s ovih područja svoje večeri završavali upravo pjesmom u starim dalmatinskim konobama, a posebno je zanimljivo da je prva i najstarija dalmatinska konoba otvorena upravo u Omišu! Danas na području grada posluje na desetke konoba i restorana u kojima možete iskusiti šaroliku gastronomsku ponudu ovih krajeva. Lokalni specijaliteti koje ne biste smjeli preskočiti dok ste na odmoru u Omišu svakako su poljički soparnik, dalmatinski pršut, riba s gradela i jelo ispod peke. Svako od ovih jela posebna je delicija, a o tome koliko je kvalitetna gastronomija omiškog kraja najbolje svjedoči podatak da je poljički soparnik jedno od rijetkih jela službeno uvrštenih u popis hrvatske nematerijalne kulturne baštine!

Web-stranica je izrađena u okviru projekta ICT-Županija. Na izradi web-stranice sudjelovali su učenici OŠ Josip Pupačić - Omiš.


OŠ Josip Pupačić - Omiš - grupa I.
Zvonko Čagalj - 8c
Luka Sičić - 8c
Luka Mušac - 7d

Branko Ćatipović - nastavnik