Plitvička jezera su najstariji i najveći nacionalni park Republike Hrvatske. Park se nalazi u hrvatskom planinskom lancu, između planinskog lanca Male kapelice na zapadu i sjeverozapada te Ličke Plješivice na jugoistoku. Administrativno se nalazi na području Ličko-senjske (90,7%) i Karlovačke županije (9,3%). Svojim izuzetnim prirodnim ljepotama ovo je područje oduvijek privlačilo ljubitelje prirode, pa je 8. travnja 1949. proglašeno prvim nacionalnim parkom u Hrvatskoj. Postupak suzdržavanja od stvaranja barikada i stvaranja jezera jedinstvena je univerzalna vrijednost po kojoj su Plitvička jezera. Međunarodno priznanje dobio je 26. listopada 1979. upisom na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Godine 1997. područje Nacionalnog parka prošireno je i od tada zauzima površinu manju od 300 km2. Park je uglavnom prekriven šumskom vegetacijom, mali dio travnjaka, te najzanimljiviji i atraktivniji dio Parkovog jezera, zauzima tek nešto manje od 1% površine parka. Jezerski sustav sastoji se od 16 imenovanih i nekoliko manjih, kaskadnih jezera. Zbog geološke podloge i karakterističnih hidrogeoloških uvjeta, jezerski sustav je podijeljen na Gornja i Donja jezera. Prošćansko jezero, Čiginovac, Okrug, Batinovac, Veliki jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milinsko jezero, Gradinsko jezero, Burgeti i Kozjak su dvanaest jezera koja čine Gornja jezera, formirana na propusnim dolomitima. Gornja jezera su prostranija, razvedenija i lakša od Donjih jezera. Donja jezera, koja čine jezera Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novaković Brod, formirana su u propusnoj bazi vapnenca urezanom u uski kanjon strmih padina. Jezera završavaju impozantnim slapovima u predgrađu, u podnožju koje započinje tok rijeke Korane.

Iako su Plitvička jezera večinom čista svejednom se mogu naći veća zagađenja. Zbog velike betonizacije i velikih broja turista, Plitvicama prijeti onečišćenje, i da bi smo to zaustavili trebamo reagirati već sad jer će uskoro već biti kasno.