Jeste li spremni za moju priču?
Vrpolje i berba kukuruza
Počinje davne 1883. godine u Vrpolju. Vrpolju!? Da, to vam je u Slavoniji, kod Đakova. Moji roditelji, Mate Meštrović- Gabrilovići i Marta (r. Kurobasa) su se tamo slučajno zatekli 15.8.1883.kad su išli su u berbu kukuruza te sam rođen u kad sam rođen u skromnoj nastambi željezničkog vagona. Zanimljivo je da nikada poslije nisam bio u Vrpolju.
Otavice, ovce, muljika, Svilaja...
Djetinjstvo sam uglavnom proveo u Otavicama pokraj Drniša gdje čuvam ovce i počinjem rezbariti male predmete od drva i muljike - mekog kamena koji se vadio s obližnje planine Svilaje. Tu se i vratih na koncu svog života.
Ništa bez tuđe pomoći i potpore
Najveći utjecaj na mene imala je majka, skromna i pobožna žena uz koju se izgradila moja religioznost. Moj talent je među prvima uočio Nikola Adžija, načelnik drniške općine. Sa šesnaest godina odlazim u Split, kao šegrt u klesarskoj radionici Pavla Bilinića. Moj umjetnički talent se razvijao gledanjem znamenitih građevina Splita, a otkrivala mi ih je i pri školovanju pomagala supruga Pavlova supruga. Idući u lancu pomaganja na mom putu je bio jedan bečki vlasnika rudnika, koji je financirao moje preseljenje i školovanje u Beču.
