Priče i legende Imotske krajine

Gavanovi dvori

Bijo ti je u davna doba u Imockom, jedan bogati čovik zvan Gavan. Bio je u liku čovjeka, a po duši đava. Ima je svega, samo duše nije. Žena je bila još gora od njega, sežake prezirala, a prosjake protravala s vrata.

Jednom je tako došao pred vrata anđeo prerušen u prosjaka. Otvori mu Gavanica i on je zamoli za koricu kruha. Iako je unutra bila gozba i bilo je hrane u izobilju, bacalo se po podu, ona nabije kruh iz ruke psima i zalupi mu vrata pred nosom.

Prosjak se tad vrati u oblik anđela i zamahne plamenim mačem. Zemlja se zatrese, munje i gromovi počeše udarati, provalija se rastvori ispod dvora pa tako Gavan, Gavanica i njihovi dvori zajedno sa slugama propadoše. Na tom mjestu poČe izvirati voda te pokrije ruševine. Vjeruje se da je na tom mjestu nastalo crveno jezero, a da su stijene crvene od krvi Gavana i sluga.

Hasanaginica (Asanaginica)

      Šta se b'jeli u gori zelenoj?
Al' je snijeg, al' su labudovi?
Da je snijeg, već bi okopnio,
labudovi već bi poletjeli.
Nit' je snijeg nit' su labudovi,
Nego šator age Hasan-age;
on boluje od ljutijeh rana.
Oblazi ga mati i sestrica,
a ljubovca od stida ne mogla.

Kad li mu je ranam' bolje bilo,
on poruči vjernoj ljubi svojoj:
"Ne čekaj me u dvoru b'jelomu,
ni u dvoru, ni u rodu momu."
Kad kaduna r'ječi razumjela,
još je jadna u toj misli stala,
jeka stade konja oko dvora;
tad pobježe Hasanaginica
da vrat lomi kuli niz pendžere;
za njom trče dv'je ćere djevojke:
"Vrati nam se, mila majko naša!
Nije ovo babo Hasan-aga,
već daidža, Pintorović beže."
I vrati se Hasanaginica,
ter se vješa bratu oko vrata.
"Da, moj brate, velike sramote —
gdje me šalje od petero dice!"

Beže muči, ništa ne govori,
već se maša u džepe svione
vadi joj knjigu oprošćenja,
da uzimlje potpuno vjenčanje,
da gre s njime majci unatrage.
Kad kaduna knjigu proučila,
dva je sina u čelo ljubila,
a dv'je ćere u rumena lica,
a s malahnim u bešici sinkom,
od'jelit se nikako ne mogla,
već je bratac za ruke uzeo.
I jedva je s sinkom rastavio,
ter je meće sebi na konjica,
s njom grede dvoru bjelomu.

U rodu je malo vr'jeme stala,
— malo vr'jeme, ni nedjelju dana;
dobra kada i od roda dobra,
dobru kadu prose sa svih strana,
a najviše imotski kadija.
Kaduna se bratu svome moli:
"Aj tako te ne želila, braco,
nemoj mene davat ni za koga.
da ne puca jadno srce moje
gledajući sirotiće svoje."
Ali beže ništa ne hajaše,
već nju daje imotskom kadiji.
Još kaduna bratu se moljaše
da napiše listak b'jele knjige,
da je šalje imotskom kadiji:
"Djevojka te l'jepo pozdravljaše,
A u knjizi l'jepo te moljaše,
Kad pokupiš gospodu svatove,
Dug pul'duvak nosi na djevojku:
Kada bude agi mimo dvora,
Nek ne vidi sirotiće svoje.

Kad kadiji b’jela knjiga dođe,
Gospodu je svate pokupio,
Svate kupi grede po djevojku.
Dobro svati došli po djevojke,
I zdravo se povratili s njome.
A kad bili agi mimo dvora,
Dv’je je ćerce s pendžere gledahu,
A dva sina prid nju ishođahu:
Tere svojoj majci govorahu:
— Vrati nam se, mila majko naša,
Da mi tebi užinati damo!

Kad to čula Hasanaginica,
Starišini svatov govorila:
— Bogom brate, svatov starišina,
Ustavi mi konje uza dvora,
Da darujem sirotice moje.
Ustaviše konje uza dvora.
Svoju dicu l'jepo darovala:
Svakom sinku nazve pozlaćene,
Svakoj ćeri čohu do poljane;
A malomu u bešici sinku,
Njemu šalje u bošči haljine.

A to gleda junak Hasan-aga,
Ter dozivlje do dva sina svoja:
Hod' te amo, sirotice moje,
kad se neće smilovati na vas
majka vaša srca kamenoga!

Kad to čula Hasanaginica,
bjelim licem u zemlju ud'rila,
usput se je s dušom rastavila.

Vještice

Po narodnom vjerovanju vještice su stupile u savez s đavolom pogodbom koja sepotpisivala krvlju. Konkretna ženska osoba bi đavlu prodala dušu, a đavao bi njoj dao natprirodne moći. Zamišljane su kako jašu na metli s grbom na leđima i dugim nosom.Ulazile su kroz ključanice, jele djecu, držale tajne sastanke, spremale masti za ljubavne napitke, izazivale razne bolesti i ludilo, gušile pri spavanju itd. Vještice se još nazivaju: more, štrige (štringe), coprnice, babe. More su po narodnom vjerovanju djevojke koje su se povještičile.

Vukodlaci

Demonske predaje o vukodlacima pripovijedaju o mrtvacima koji su se zbog teških grijeha četrdeset dana nakon smrti ustajali iz groba. Pretvarali bi se u vukodlake za punog mjeseca. Nestajali bi kada bi bili probodeni glogovim kocem (ili sa sedam glogovih kolaca). U nekim krajevima (primjerice Hrvatskom Zagorju) vjerovalo se da će se pokojnik povukodlačiti ako preko njega prijeđe mačka.

Vile

Vile imaju poseban položaj u narodnoj memoriji Imotske krajine. Gotovo da nema mjesta u kojemu ne postoji mitska predaja o vili koja se prikazala nekome čovjeku. Imotska krajina obiluje krškim fenomenima, a time i vilinskim stanovima. Uz svaki lokalitet vežu se priče i legende. Vile, prema predaji, najčešće žive uz vodu – jezera, rijeke, izvore, ponore i pećine, na planinskim vrhuncima Biokova i Zavelima, u dubokim hrastovim šumama kakvim je obilovao imotski kraj, na križanjima cesta i putova, pojavljuju se među ljudima pri važnim poljskim radovima (žetvi), značajnim događajima, prekretnicama u prirodi (ravnodnevnica) ili ljudskom životu (vjenčanje, smrt). Imotske vile se po nekim osobinama razlikuju od ostalih:

• nemaju krila, ali svejedno lete zrakom i lako se premještaju s mjesta na mjesto
• sve imaju plavu kosu, unatoč kojoj su lijepe
• umjesto stopala imaju magareća kopita ili kozje papke
• značaj im varira ovisno o prilikama, od suosjećanja do osvetoljubivosti
• često im se suprotstavlja junak tj. hrabar čovjek koji im se ne pokorava i kojega uvažavaju
• lijepoga mladića nerijetko znaju oteti kako bi im poslužio u nekim nagoviještenim igrama, ali mu prije nego ga vrate u stvarni svijet izbrišu iz pamćenja vrijeme provedeno sa njima; ako su zadovoljne mladićevim uslugama, nagrade ga, a ako nisu, uvale ga u nevolje
• ljubomorne su na djevojke kojima se smiješi sretna budućnost ili na one koje su samo vanjštinom lijepe pa ih zbog toga kažnjavaju
• pomažu mladićima koji čuvaju tajnu o njihovu postojanju ili djelovanju i time postaju njihovi sudruzi, sudionici ili nerijetko poluvilenjaci