MARJAN
Marjan,park-šuma,poluotok i brdo koje nadvisuje Split. Oduvijek je najupečatljiviji dio slike Splita. Rijetko je moguće doživjeti takav sklad prirode i urbanizma. S jedne je strane gusto naseljeni grad u punom svom sjaju, a s druge poluotok gotovo netaknute prirode. Sveto brdo, kako ga često nazivaju, skriva mnoge spomenike sljubljene s ovom zelenom oazom. Na Marjan svaki dan dolaze brojni posjetitelji, neki za rekreaciju, a neki kako bi s e divili njegovoj ljepoti. Sama činjenica da se na Marjan penjemo direktno s predivne i nadaleko poznate splitske rive, otvara mogućnost posjetiteljima s bilo kojeg kraja svijeta, da dožive osjećaj ljepote ove park-šume, svježeg zraka, ali i zapanjujućeg pogleda na Split i otoke, i to s nekoliko jedinstvenih vidikovaca.
ZEMLJOPISNE OSOBINE MARJANA
Marjan je brdo visoko 178 metara, a njegov najviši vrh zove se Telegrin. Dužina Marjana iznosi oko 3,5 kilometara, a njegova najveća širina 1,5 kilometara. Njegova sjeverna strana je od vapnenca. Južna mu je strana od fliša u kojem dominira tupina nad kojom je nastalo plodno tlo. Površina marjana iznosi oko 340 hektara, od čega je polovica prekrivena borovom šumom. MArjan je proglašen park-šumom 16.12.1964. godine i time zaštićen Zakonom o zaštiti prirode Republike Hrvatske. Uz Marjan je u vezi dod danas nepotvrđena legenda da je Marjan nekad bio vulkan.
POVIJEST MARJANA
Prvi i najstariji tragovi ljudskog života nađeni su na uzvisini Bambina glavica. Rimljani su ostavili znatne tragove o Marjanu. Na rtu Marjanja bio je hram starorimske božice lova Dijane. u to je doba postojao put od naselja Spalatum pa sve do tog hrama što nam mnogo govori o značaju Marjana. Pretpostavlja se da je marjan nekad bio obrastao hrastovom šumom. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća pošumljen je borovom šumom.
MARJAN DANAS
Marjan danas nije više isti kao nekad. Naime, Marjanska stabla napao je kukac potkornjak.
Ali zašto je potkornjak sada postao problem? Zbog prekomjerne topline potkornjak se počeo masovno
razmnožavati i sada je on smrtonosni štetnik na Marjanu. Naime, prije su potkornjaci imali 1-2
generacije, a sada imaju 4-5. Te generacije borovima uništavaju koru te time prekidaju prijenos
hranjivih tvari između krošnje i korjena. Zbog toga se oslabljeli borovi nisi mogli oduprijeti od
napada potkornjaka jer više nisu mogli proizvoditi smolu koja ih je štitila od napada. Procjenjuje se
da je samo 53% posto šume još zdravo. posječeno je preko 1000 zdravih stabala.