Legenda o Gavanu
Gavan je bio zao, nemilosrdan čovjek uvjeren da su bogatstvo, i moć koju mu ono daje, najvažniji u životu. Jednog mu je dana na vrata pokucao prosjak tražeći malo kruha i vode. Gavan ga je ismijao i bacio kruh u blato pred prosjaka. Jadni je prosjak uzeo kruh i zahvalio Bogu. Oholog je Gavana razljutila prosjakova zahvala Bogu pa mu je zaprijetio da će njime nahraniti svoje pse. Odjednom, poput munje bljesne svjetlost i Gavan pred sobom, umjesto prosjaka, ugleda anđela s mačem. Anđeo je prokleo Gavanove dvore. Nebo se tad smrači, zatutnjaše gromovi, zemlja svoja usta rastvori. Nestadoše u njoj bogataševi dvori, Gavan i svi njegovi. Vrisak užasnutih ljudi utihnu u zastrašujućem grotlu zemlje. Plameni jezici za sobom ostaviše crven trag na raspuklim stijenama i voda prekri dno nastalog bezdana.
Danas na tom mjestu sanja jezero, osvetom anđela stvoreno. Njegovu osamu i tišinu remeti tek kamen bačen u dubinu. Mnogi, vjerujući da kamen koji dosegne jezersku vodu donijet će im sreću, snažnim zamahom nastoje ga baciti što dalje, znajući da potrebna im je i spretnost i umijeće. Ali, kažu, to može samo čovjek dobrog, plemenitog srca.