Globe64

ŽIVOTINJE

Čovječe, ne ponosi se svojom “superiornošću” nad životinjama, jer one su bez grijeha, dok ti svojom veličinom oskrvnjuješ zemlju.

Životinje

Životinje (Animalia) su jedno od carstava u domeni eukariota. Životinje su višestanični organizmi. Životinje nemaju staničnu stijenku, po čemu se razlikuju od biljaka, algi i gljiva. Životinjsko carstvo se dijeli na različite podskupine, pa unutar toga dalje u porodice i dalje. Prirodna znanost koja se bavi životinjama naziva se zoologija. Danas postoji preko milijun vrsta životinja.

Podjela i procjena broja životinjskih vrsta

Zaštita životinja

Postoje mnogi zakoni, s ciljem zaštite životinja i njihove životne sredine od štetnog ljudskoga djelovanja. Ponekad se radi o zaštiti od narušavanja prirodne ravnoteže i gubitku staništa, a ponekad o zaštiti protiv neetičnog postupanja i zlostavljanja životinja. Donesena je Europska konvencija o zaštiti i dobrobiti životinja, a u Hrvatskoj "Zakon o zaštiti životinja" (Narodne novine broj 135/06) i niz pravilnika.

Zagađenje okoliša uzrokovano industrijom i potrošačkim društvom također destabilizira životni prostor životinja. Velika su opasnost izlijevanja nafte iz naftnih platformi i havarije tankera. Morskim pticama nafta se lijepi za perje te umiru od trovanja prilikom čišćenja perja. Prekomjeran lov i ribolov nepovoljno utječu na populacije životinja. Dolaskom bijelaca u Sjevernu Ameriku broj bizona smanjio se s nekoliko milijuna na samo nekoliko tisuća jedinki. Intezivna poljoprivreda u kojoj se koristi mnogo pesticida i umjetnih gnojiva mijenja prirodnu ravnotežu na velikim poljoprivrednim površima, čime se šteti velikom broju životinja.

Postoje organizacije i udruge za zaštitu životinja. Među najpoznatijima su: Udruga građana za etičko postupanje nad životinjama (PETA), Svjetski fond za zaštitu divljih životinja (WWF), Svjetsko društvo za zaštitu životina (WSPA), a u Hrvatskoj na tom području radi udruga Prijatelji životinja.

Izumiranje životinjskih vrsta

Tijekom povijesti, nastajale su nove životinjske vrste i izumirale dotadašnje vrste u skladu s prirodnim zakonima. Masovna izumiranja bila su nakon kataklizmi, npr. izumiranje dinosaura i primitivnih sisavaca. Nakon izumiranja slijedilo je vrijeme pojavljivanja brojnih novih životinjskih vrsta.

Čovjek pokušava ukrotiti prirodu, čime smanjuje životni prostor životinja, što dovodi do izumiranja ugroženih životinjskih vrsta. Zbog štetnog ljudskog djelovanja, u 17. stoljeću izumrlo je 7 životinjskih vrsta (npr. dodo i divlje govedo oroks, u 18. stoljeću izumrlo je 11 vrsta (npr. Štelerova morska krava i plava antilopa), u 19. stoljeću izumrlo je 27 vrsta (npr. velika njorka, konj tarpan, zebra kvaga), a u 20. stoljeću iščezlo je 67 životinjskih vrsta (npr. papagaj iz Karoline, golub selac i ptica huia).[2] Brigom društva za zaštitu životinja spašene su od izumiranja na desetke životinjskih vrsta, koje sada imaju stabilne populacije poput: kozoroga, arapskog oriksa, europskog bizona, havajske guske, bjelorepog gnua, prževalskog konja i dr.

Predviđa se izumiranje mnogih životinjskih vrsta u bliskoj budućnosti. Među najugroženijima su: javanski nosorog, mauricijski kliktavac i kineski aligator. Rade se popisi ugroženih životinja, koje se zovu "Crvene knjige". Među najosjetljivijim grupama su velike mačke i ptice grabljivice.

Odnos životinja i čovjeka

Prirodnoznanstveno gledano, i čovjeka treba smatrati životinjom. Biologija ponašanja je pokazala, da životinje na višem stupnju razvoja koriste komplicirane uzorke ponašanja i određene znakove koje nazivamo i govor životinja (glasanjem, mimikom, i sl.). Pored čovjeka, i neke životinje pokazuju, bar u naznakama, sposobnost apstraktnog mišljenja. Međutim, osim čovjeka nije poznata ni jedna životinjska vrsta koja bi mogla stvoriti "visoko razvijenu" kulturu. Razlikovanje koje u većini jezika postoji između čovjeka i životinje, znanstveno gledano, nije održiva. O odnosu čovjeka prema drugim životinjama ("Odnos čovjek-životinja") pogledaj Filozofsku antropologiju.


Ovo su samo neke od najugroženijih vrsta na svijetu:

Veliki panda

Veliki panda je sisavac uobičajeno kvalificiran u porodicu medvjeda, Ursidae, iz središnje i južne Kine. On je istovremeno i jedina vrsta (Ailuropoda melanoleuca) roda Auliropoda. Njegovo glavno jelo je bambus, ali može jesti i drugu hranu, kao med. Veliki panda je jedan od najugroženijih životinja na Zemlji: otprilike 1.600 panda živi u divljini i nekih 160 je u ustanovama kao što je ZOO prema spisima od 2004.

Građa tijela

Veliki panda dosegne veličinu od 120 do 150 cm, a rep mu je, kao i kod drugih medvjeda malen, dug samo oko 12 cm. Težina odrasle životinje kreće se od 75 do 160 kg. Građa tijela mu je kao kod drugih medvjeda, no potpuno odudara izraženo kontrastno crno-bijelo obojenim krznom.

Krzno

Temeljna boja njihovog gustog, vunastog krzna je bijela, a noge su im crne. Crno prednjih nogu produžava se preko ramena i tvori pojas oko prednjeg dijela tijela. Pored toga, crne su im uške i područje oko očiju, a ponekad i vršak repa. Nije točno poznat razlog tako upadljive obojenosti panda. Kao mogući razlozi razmatraju se zastrašujuće djelovanje na neprijatelje, bolja termoregulacija, ili bolje skrivanje.

Životni prostor

Veliki pande žive na području od još samo oko 5.900 km2. To su gustom šumom obrasli suptropski obronci sjeveroistočnih brdovitih područja Kine. Ljeti žive na visinama između 2.700 i 4.000 m N/m, dok se zimi spuštaju na niža područja, oko 800 m N/m. Klima njihovog životnog prostora generalno je vlažna s puno padalina, ljeta su svježa a zime hladne.
App

Sibirski tigar

Sibirski tigar najveća je divlja mačka na svijetu koja spada u tigrove. Živi u sibirskim šumama i prašumama. Sibirski su tigrovi ugroženi jer ih se lovi i ubija zbog crvenkastog krzna ukrašenog crnim prugama. U zoološkim vrtovima živi višestruko više sibirskih tigrova nego u prirodi. Njihov broj u prirodi procjenjuje se na oko 350 jedinki. Veliku ugrozu za ove tigrove predstavlja i neprekidno smanjivanje njihova životnog prostora.

Građa tijela

Sibirski tigar je vrlo snažan i mišićav. Može biti dug od vrha njuške do kraja repa gotovo 4 m, od čega na rep otpada oko 90 cm. Visina do ramena može biti do 1,15 m, što ga čini najvećim i najsnažnijim od svih podvrsta tigrova. Može težiti od 100 do 320 kg, no mogući su i ekstremni izuzeci: najteži do sada poznati sibirski tigar je bio težak gotovo 400 kg.

Krzno

Osnovna boja njegovog krzna je žućkasta, dok su mu trbuh i početak unutrašnje strane bedara bijeli. Pruge su tanke i dugačke, a značajno je svjetliji od svojih srodnika koji žive južnije. Krzno mu omogućava dobro prikrivanje u snijegom pokrivenim tajgama. Kako u tim područjima temperatura može biti i do -45°C, neophodno mu je gusto i dugačko krzno. Ispod krzna ima na trbuhu i bedrima sloj masnoće koja doprinosi boljoj izolaciji od ekstremnih hladnoća.

Ostalo

Oko 10 cm duge i oštre kandže su mu uvučene, osim kad krene u napad na plijen. Vid mu je oko 5 puta bolji od ljudskog. Vidi binakularno i razlikuje boje. U punom trku može doseći do 80 km/h.

Planinski gorila

Planinski gorila jedna je od dviju vrsta istočnih gorila koje obitavaju u planinama Virunga na granici s Ugandom, Ruandom i Kongom. Krivolov, uništavanje staništa, bolesti i proizvodnja drvenog ugljena uništavaju njihovo stanište, a oko 880 jedinki bori se za opstanak.

Građa tijela

Istočni gorila je veliki hominid s velikom glavom, širokim grudima i dugim rukama. Ima plosnat nos i velike nozdrve. Planinski gorila je također u prosjeku nešto manji i lakši od Grauerova gorile, ali je opet veći i teži od zapadnih gorila. Mužjaci su mnogo veći od ženki koje u prosjeku teže od 90-100 kg, te imaju visinu od oko 1,5 m. Odrasli mužjaci istočnih gorila imaju oko 163 kg, a najviši mužjak je bio 1,94 m visok srebrnoleđi gorila u Ambamu (Kamerun), koji je težio 266 kg.

Krzno

Tijelo planinskog gorile, osim lica, ruku, stopala i grudi, prekriva uglavnom crno krzno koje kod mužjaka ima srebrni pokrov. Kod starijih mužjaka srebrnasti pokrov na leđima postane bijel, poput sijedih dlaka kod starijih ljudi. Zbog toga se stariji mužjaci nazivaju "srebrnoleđi". Grauerov gorila ima kraće, gušće i tamnije krzno, dok brdski gorila ima modrije boje krzno.

Stanište

Brdski gorila obitava samo u kišnim i planinskim šumama na vulkanskim obroncima Ruande, istoku DRK-a i jugoistoku Ugande. Grauerov gorila se sporadično može naći u šumama i Albertinskom rasjedu istočne DRK.