Legenda o Andreisu i Rori

Kapetan Marin Andreis je iz sjajne Venecije doveo lijepu Roru. Nakon dugih svadbenih svečanosti Rora se našla u skromnoj palači, a kapetan Marin je nastavio ploviti.

Kad se Marin vračao sa svojih putovanja uvijek joj je donosio skupocjene darove, ali sve je to kratko trajalo.

Jednog dana Rora je išla u Katedralu i ugledala je mladića kratke brade. To je bio Šimun Sobota, sin Ivana, poslanika gradskog vijeća.

Nakon ovog slučajnog susreta lijepa Rora je stalno tražila Šimuna. Pokrila bi glavu koprenom i tražila ga među gradskim zidinama, čak i do Sobotine palače. Što je Marin dulje bio na moru Rora je bivala nestrpljivija. Na kraju je zapovijedila sluškinji da dovede Šimuna u palaču. Došao je u Andreisovu palaču a Rora ga je dočekala u ležaljci. No sve joj je bilo zaludu. Šimun je volio Margeritu, tihu djevojku zlatne kose.

Otišao je Šimun, ostavio Roru a njoj se njegovo odbijanje učinilo kao poruga, uvreda. Zamrzila je Šimuna i planirala osvetu. Gradom se proširila priča o ljubavi Šimuna i Rore onako kako je ona to htjela. Trogir je zabrujao, narod je samo o tome pričao. Priča je naravno došla i do Šimunovog oca. Njihove obitelji su od starine bile u zavadi i dijelom radi toga a dijelom zbog opasnosti savjetovao je sinu da se skloni. I tako je jednog jutra Šimun napustio rodni grad i svoju Margeritu.

Dok je on isplovljavao u luku se vratio Marin, galije pune dragocijenih darova za lijepu Roru. Istu noć između zagrljaja i poljubaca Rora je mužu rekla da ju je Šimun napastvovao, da je pokušao zavesti, a sve na nagovor oca. Marin je povjerovao lijepoj supruzi i odlučio se na osvetu. Najprije je pronađen mrtav Ivan. Umjesto sina okrutno je ubijen otac, blizu kućnog praga. I nije bilo onoga tko nije zaplakao nad smrću čestitog starca.

Marin nije bio zadovoljan, jer Šimun je bio živ.Za njim je u Veneciju krenuo kapetan sa zastavom smrti na jarbolu. Šimun je ubijen iza stupova duždeve palače.

Nesretna Katarina Sobota dala je izgraditi sarkofag - grobnicu u crkvi sv. Dominika, djelo Nikole Firentinca, na kojoj stoji epitaf na latinskome jeziku, a u prijevodu glasi: »1468. Ivanu Soboti, preslavnome pravnom savjetniku i izvrsnu govorniku, te Šimunu Soboti, mladiću urešenu svim vrlinama. Prvog su neprijatelji umorili na grozan način, a drugog iz zasjede nemilo ubili. Katarina Sobota, najbjednija među ženama, postavi ovaj spomenik sinu i mužu.

Književnost

O životnim okolnostima Kapetana Andreisa i lijepe Rore možemo saznati više iz akademskih i literarnih radova koji se bave temama srednjovjekovnog Trogira. Saznajemo o životu plemića i puka unutar Trogira u srednjem vijeku, obiteljskim odnosima plemića i njihovim posjedima te odnosima plemića sa ostatkom stanovništva. Također saznajemo o djelovanju bratovština, vjerskih ali i svjetovnih obrtničkih udruženja koja se razlikuju u cilju i opsegu članstva. Također saznajemo o najutjecajnijim ljudima tog vremena koji su pomogli oblikovati Trogir u grad kakav je danas te odnosu vlasništva koje se stoljećima prenosilo sa koljena na koljeno.

• Kuće obitelji Lučić u srednjovjekovnom Trogiru, Irena Benyovsky Latin
• Povijest grada Trogira I i II, Pavao Andreis
• Srednjovjekovni Trogir u narativnim povijesnim izvorima, Hrvoje Stojan
• Bratovštine u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima, Irena Benyovsky Latin

Kazalište

Trogirska legenda „Kamerlengova kći“ izvedena u Kneževom dvoru. Glumci Amaterskog kazališta Trogir izveli su u Kneževom dvoru, 9. srpnja, trogirsku legendu Kamerlengova kći. Legenda je to koja govori o Kamerlengu, trogirskom - mletačkom namjesniku koji je nadgledao vlast Kneževa dvora. Zaljubio se u trogirsku pučanku, ali njegova mu obitelj nije dopustila da se vjenčaju , već mu je namijenila Orsolu Gatti. Njegova voljena Zora umre od tuge za njim, a on u braku s Orsolom dobije kći koja je na čuđenje svih bila sasvim nalik pokojnoj Zori Dragačevoj . Djevojčica je bolesna i umire, a potom žena napušta Kamerlenga. On ostaje sam i kako kaže legenda od tuge je zanijemio i nikada više nije progovorio. Zahvaljujući upornom radu i trudu te profesorici Lini Bujas koja vodi Amatersko kazalište Trogir, mladi su glumci vjerno dočarali život Trogira u 16. stoljeću. Inače, za tekst i režiju legende Kamerlengova kći zaslužna je profesorica Bujas, glazbu je uredio Marin Rožić, a uprizorili su je mladi glumci amateri: Ilija Tranfić, Pijerina Baturina, Nina Bilić, Luka Botica, Marina Bakica, Sara Kostović, Ivana Svilan, Marta Božan, Lucija Lozić.

U Kneževom dvoru izvedena trogirska legenda Katarina Sobota. Trogirska legenda Katarina Sobota izvedena je u sklopu Trogirskog kulturnog ljeta 05. srpnja u atriju Kneževa dvora. Mladi glumci amateri s velikim su entuzijazmom prenijeli publici priču o zloj Venecijanki Rori Mlekinji koja je dala ubiti mladog Šimuna Sobotu i njegova oca Ivana. Krvava je to osveta odbačene žene koja se nije mogla pomiriti s činjenicom da je Šimun neće, da voli drugu djevojku s kojom se namjerava vjenčati. U predstavi koju je režirala profesorica Lina Bujas sudjelovali su: Ivana Svilan, Luka Botica, Marta Božan, Ilija Tranfić, Sara Kostović, Mirela Jurić, Lucija Lozić i Dino Ercegović. Inače, Amatersko kazalište Trogir kontinuirano djeluje punih 14 godina. Mnogi osnovci i srednjoškolci sudjelovali su u raznim aktivnostima Kazališta. Glumili su u trogirskim legendama, u dječjim predstavama, a okušali su se i kao voditelji. Kroz višegodišnje djelovanje Kazalište je izvelo preko 60 predstava i sudjelovalo u 70 različitih kulturnih događanja u Trogiru. Osobito su značajne trogirske legende koja je dramatizirala i režirala voditeljica Kazališta prof. Lina Bujas. Trogirsko amatersko kazalište neizostavan je sudionik brojnih kulturnih događanja u Trogiru.