Otpad je svaki predmet koje čovjek odbacuje, namjerava ili mora odbaciti. Otpad se može podijeliti na neopasni, opasni i inertni otpad. Po mjestu nastanka, razlikujemo više vrsta otpada: komunalni otpad, proizvodni otpad, ambalažni otpad, otpad iz rudarstva i eksploatacije mineralnih sirovina, otpadni električki i elektronički uređaji i oprema, vozila kojima je istekao vijek trajanja, otpadne gume, građevinski otpad, otpad iz zdravstvenih ustanova, otpadna ulja... Najveći dio otpada iz kućanstva su otpaci hrane, papir i materijali za pakiranje ( ambalaža ). U prirodi nema otpada. Priroda se brine da svaki izvor i korištenje tog izvora bude ponovno korišten i ugrađen kao podloga za neke druge procese.
Papir je materijal koji se upotrebljava za pisanje, crtanje, štampanje, pakovanje, itd. Proizvodi se uglavnom od drveta ili celuloze. Osnovna je sirovina za proizvodnju papira celuloza, a za poboljšanje fizikalnih, kemijskih i mikrobioloških svojstava papira dodaju se keljiva, punila i boje. Celulozna vlakna proizvode se od različitih biljnih vrsta (uglavnom drvo, rjeđe jednogodišnje biljke). Navedeni načini razlikovanja i razvrstavanja različitih vrsta papira, kartona i ljepenki skupno se odrazuju u njihovoj podjeli prema namjeni i području upotrebe. Prema tom se kriteriju mnogobrojni proizvodi industrije papira mogu svrstati u 4 velike grupe: grafički papiri, omotni papiri, kartoni i ljepenke, i specijalni papiri. U papir za reciklažu možemo bacati novine, časopise, prospekte, bilježnice, kataloge, papirnate vrećice i dr., ali u kontenjer za papir ne smijemo bacati fotografije, ugljeni papir, masni i uljeni papir, indigo papir, fotopapir...
Plastika je umjetan materijal koji se ne može naći u prirodi. Stvara se kemijskim procesom polimerizacije. Plastika se danas uglavnom proizvodi od sirove nafte i zemnog plina. Ranije se za to koristio ugljen. Može se koristiti za izradu različitih materijala za pokrivanje, termoizolaciju, hidroizolaciju, cijevi i opremu, ljepila... Recikliranjem plastike se štede resursi i energija te manje onečišćuje zrak. Osnovni plastični polimeri mogu se podijeliti u nekoliko skupina: PET (Polyethylene terephthalate): boce za bezalkoholne napitke, tekućine za ispiranje usta, maslac od kikirikija i začine; 2. HDPE: boce za mlijeko, sokove, vodu, deterđente, motorna ulja; plastične vrećice; 3. PVC: podloąci za pakiranje hrane, pakiranja za sendviče, boce za šampone; 4. LDPE: vrećice za zamrzavanje hrane, vrećice za kruh, tube; 5. PP: boce za ketchup, dječje voćne sokove, lijekove, čaąe za jogurt, posudice za margarin; 6. PP: pribor za jelo, šalice za aparate za kavu, posudice za fast-food, kutije za video-kazete i CD-e; 7. Ostali: koriste se u ograničenim količinama i za posebne potrebe. U kontenjer za plastiku smijemo bacati poletilenske vrećice, folije, filmove, mjehu8rastu ambalažu, boce od jestivog ulja, destilirane vode, sredstva za čišćenje i dr., a ne smijemo bacati limenke s ostacima boja i kemikalija...
Metal se proizvode od rudača koje spadaju u neobnovljive izvore energije. U kućanstvima čelik i aluminij čine najveći dio metalnog otpada. Recikliranjem proizvoda od aluminija i čelika štedimo do 95% energije potrebne za proizvodnju novih proizvoda iz sirovina. Aluminij i čelik recikliranjem ne gube svoja karakteristična svojstva. Bez obzira na to koliko se puta recikliraju, ostaju jaki i izdržljivi.
Staklo je jedan od najstarijih materijala te je usko povezano s poviješću kulture i kulturnim tehnikama. Koristi se i u umjetničkim zanatima, arhitekturi te u konzerviranju i pakiranju vrijednih prehrambenih namirnica. Zbog svojih karakteristika da je relativno čvrsto, inertno, prozirno i biološki neaktivno, ima vrlo široku upotrebu u današnjem vremenu. Staklo je materijal koji se ne nalazi u prirodi. Iako poznato i korišteno od davnina i danas je nezamjenjiv materijal u svakodnevnom životu. Staklo se dobiva taljenjem osnovnih sirovina: kvarcnog pijeska, sode i vapnenca, a upotrebljava u mnogim područjima: građevinarstvu, prehrambenoj i elektroničkoj industriji, za izradu instrumenata i ukrasnih predmeta. U kontenjer za staklo smijemo bacati boce, staklenke i slično, ali ne smijemo prozorsko staklo, automobilsko staklo, kristalno i optičko staklo, armirano staklo, labaratorijsko staklo, žarulje i fluoroscentne svjetiljke...
Tekstilni otpad Većina tekstilnog otpada potječe iz domaćinstava, no tekstilni se otpad pojavljuje i u procesima tvorničke proizvodnje vlakana i odjeće. Oboje imaju velik potencijal za ponovnu upotrebu ili recikliranje. 90 % tekstilnog otpada može biti ponovno upotrijebljeno, oporabljeno i reciklirano.
Medicinski otpad je sav otpad koji nastaje pri pružanju zdravstvenih usluga. Većinom se ubraja u opasni otpad jer predstavlja veliku biološku i kemijsku opasnost te može značajno ugroziti zdravlje ljudi.
Kod postupanja s medicinski otpadom podrazumijeva se nošenje zaštitne opreme i njegovo razvrstavanje na mjestu nastanka. Potrebno je voditi očevidnik i prijaviti nadležnim institucijama skladištenje, predobrađivanje, obrađivanje te prijevoz i odlaganje.
Medicinski otpad obrađuje se na jedan od sljedećih načina:
Farmaceutski otpad odnosi se na sve farmaceutske proizvode, lijekove i kemikalije, uključujući i njihovu primarnu ambalažu, koji su postali neupotrebljivi jer im je istekao rok upotrebe, pripremljeni su pa neiskorišteni, ili je došlo do prolijevanja, rasipanja i slično. Razvitkom farmaceutske industrije i rastom populacije dolazi do sve veće rasprostranjenosti proizvodnje i upotrebe lijekova, a time i do nastajanja farmaceutskog otpada. Lijekovi se ne smiju odlagati u komunalni otpad ili bacati u kanalizaciju jer čak i neznatne koncentracije određenih tvari u lijekovima mogu imati štetan utjecaj na kvalitetu voda, a time i na ljudsko zdravlje.
Farmaceutski otpad dijeli se na sljedeće vrste:
Utjecaj prometa na okoliš
Promet s jedne strane odgovara sve većim zahtjevima tereta i putnika, a s druge strane je povezan s rastućim promjenama u okolišu. Utjecaj prometa na okoliš je jako negativan i jasno je da sadašnji prometni sustavi nisu održivi u odnosu na okoliš. Nepovoljan utjecaj prometa na okoliš rezultira i onečišćenjem tla, vode i zraka, pojavom buke i vibracija te ukupnim negativnim djelovanjem na okoliš.
Osim toga, promet uzrokuje vizualnu degradaciju gradskog i prirodnog prostora, zauzima zelene površine i vitalne dijelove prostora u nekim ionako prenapučenim područjima.
Razvojem automobilske industrije svijet je postao preplavljen automobilima. Analitičari procjenjuju kako će se svjetska automobilska flota udvostručiti u sljedećih dvadeset godina, dok će benzin i dizelsko gorivo i dalje biti najrašireniji izvor energije. Odbačena stara vozila, istrošene gume, ulje i drugi razni predmeti koji se dobacuju također djeluju negativno na kvalitetu okoliša.
Brodovi i druga plovila onečišćuju plovne rijeke i mora pri ukrcaju i iskrcaju tereta, te kod redovnog održavanja, a poseban problem predstavljaju balastne vode. Suvremeno brodarstvo i pomorski promet nezamislivi su bez balastnih voda, ali one su zbog organizama koje prenose rastuća prijetnja morskom okolišu i održivosti različitih ekosustava. Negativan utjecaj pomorskog i riječnog prometa na okoliš vidljiv je i kod nenadanih havarija u rijeke i more, gdje razne vrste otpada, nafta i naftni derivati te druga kemijska sredstva dospiju u rijeku ili more.
Intenzivan razvoj zračnog prometa u nekim je područjima opterećenje okoline doveo do krajnjih granica podnošljivosti, a buka koju zrakoplovi uzrokuju tolikih je razmjera da je kvaliteta življenja u blizini zrakoplovnih luka snižena. Zrakoplovi tijekom leta izbacuju otpadne plinove i time ugrožavaju ozonski omotač, uzrokuju stvaranje naoblake i druge negativne posljedice. Nije potrebno dodatno isticati koliko su po okolinu opasni vojni avioni koji prevoze kemikalije i nuklearno ili biološko oružje.
Željeznički promet ima manje štetan utjecaj na okoliš od, na primjer, cestovnog prometa. Ovaj oblik prometa ekološki je prihvatljiviji i gospodarski isplativiji ako se koristi električna vuča vlakova. Osim toga, za gradnju željezničke pruge i prateće infrastrukture potrebno je puno manje prostora nego za gradnju zračne luke ili ceste.
Ručno razvrstavanje je proces koji je spor i štetan po ljudsko zdravlje pa je potrebno razmotriti automatizaciju tog procesa. Nove metode za sortiranje i recikliranje otpada su učinkovitije i ekonomičnije, a svoju ulogu u tome ima i robotika. Robotika je znanstveno-tehnička disciplina čiji je cilj izrada i razvoj automatiziranih strojeva kojima upravljaju računala. Bavi se projektiranjem, izgradnjom, rukovanjem i korištenjem robota, kao i izradom računalnih sustava za njihovu kontrolu. Roboti se koriste i u proizvodnim procesima ili u okruženjima u kojima postoji opasnost za ljudski život i zdravlje, npr. za detekciju i deaktiviranje bombi. Osim toga, svoju primjenu pronalaze u brojnim industrijama, od kirurških zahvata u operacijskim salama, do proizvodnje automobila, a koriste se i za sortiranje različitih vrsta otpada. Prvi robotizirani sustav za razvrstavanje otpada razvila je finska tvrtka ZenRobotics. Riječ je o inovativnom konceptu ZenRobotics recycler (ZRR) koji se sastoji od upravljačkog sustava, skupa senzora i industrijskih robota. Kombinacija senzora i rješenja umjetne inteligencije omogućava ovom sustavu da prepozna i odabere ciljane materijale iz otpada i odvoji ih u više odjeljaka. ZRR je prvobitno konstruiran za razvrstavanje građevinskog otpada, ali je s vremenom nadograđen na sortiranje drugih vrsta otpada. Pokreće se umjetnom inteligencijom i poput pametnog telefona dobiva nadogradnje softvera koje ga čine još učinkovitijim i pametnijim. Uređaj se putem interneta može kontrolirati uz pomoć pametnog telefona ili računala.