U Hrvatskoj su većinom sve ptice zaštićene no malo ih je ugroženo jer za ubojstvo neke rijetke ptice slijedi velika novčana kazna. Ptice dijelimo na grabljivice, močvarice i pjevice. Najugroženije su močvarice zbog nestajanja njihovih staništa odnosno isušivanja močvara.
Siva čaplja je ptica sivo bijele boje sa čuperkom na glavi. Nema plivaće kožice nego ima dugačke noge kako bi se mogla kretati po vodi. Veoma je plaha te ne voli blizinu ljudi. Gnijezdi se u šumama pokraj vode ili na tlu skrivena od grabežljivca. Hrani se ribom i žabama te je spremna satima stajati u vodi dok ne ulovi plijen. Nije ptica selica jer cijelo vrijeme živi i gnijezdi se uvijek na istom području.
Žličarka ptica ružičasto sive boje sa plivaćim kožicama i dugim nogama. Ime je dobila po svome kljunu koji liči na žlicu. Oblik kljuna joj je takav jer pomoću njega filtrira vodu uzimajući iz nje hranjive tvari. Hrani se vodozemcima, kukcima i ribama. Nije ptica selica i veoma je rijetka u Hrvatskoj. Najveće populacije se nalaze na području polojnih cjelina.
Mala ušara ptica koja spada u sove. Ima je dobila po čupercima koji se nalaze na glavi i izgledaju kao da ima uši. Hrani se malim sisavcima i vrlo je vješta noću dok danju miruje. Gnijezdo gradi u udubinama u drvu gdje sigurno podiže mlade. Veliki problem ušara je uništavanje njihovih prirodnih staništa. Mala ušara spada u sove srednje veličine. Dužina tijela kod ove vrste se kreće između 31 i 40 centimetara, a raspon krila od 85 do 100 cm. Uglavnom nisu teže od 350 gramа. Ženke su malo veće od mužjaka. Prosječna težina je kod mužjaka 259 g dok je kod ženki 282 g. Prepoznatljive su po tome što na vrhu glave imaju "uške" - uzdignuto perje koje podsjeća na uši, a po tome su i dobile naziv. Imaju crn kljun, a oči su im narančasto-crvenkaste boje. Noge su im prekrivene paperjem.
Jastreb ptica osrednje veličine koja uspješno lovi plijen. Hrani se manjim sisavcima ili pticama. Krila su mu prekrivena sivom bojom koja na području trbuha prelazi u bijelo-crno perje. Ženke su mnogo veće kako bi mogle braniti gnijezdo za vrijeme sjedenja na jajima. Ženka snese oko 4 jaja i za 28 dana se izlegu mladi. Oba roditelja se brinu o mladima.
Slavuj smeđa neugledna ptičica, ali izrazito lijepog pjeva. Hrani se sitnim paucima i kukcima. Slavuji su ptice selice koje zimu provode u Africi. Kada se mladunci izlegnu iz jaja goli su i slijepi, no brzo napreduju u rastu. Slavuji imaju neugledno smeđe perje (odozdo nešto svjetlije nego sa gornje strane). Gnijezdo slavuja se uglavnom nalazi na tlu, a mnogo rjeđe na niskoj vegetaciji. Sastoji se od neuredne gomile lišća i biljaka, a često je skriveno ispod kupina, kopriva i drugih biljaka. Mladunci se iz jaja izlegu goli i slijepi, no brzo rastu i dobijaju perje, pa za nekoliko tjedana već mogu letjeti. Slavuj se hrani sitnim kukcima i paucima, a ponekad i drugim beskralježnjacima. Obično se smatra da slavuj "pjeva" samo noću, ali, ako ga se ne uznemirava, često pjeva i danju. Najčešće se, pri tom, nalazi u nekom grmu gdje je skoro nevidljiv, zbog neupadljivog perja.
Vjetruša ptica koja spada u porodicu sokolova. Veoma je mala te najčešće lovi miševe i vrapce za plijen. Duga je oko 36 cm, a teži do 180g. U letu je spretna i služi se vjetrom kako bi mogla ostati što duže u zraku. Ženke su veće od mužjaka.
U svijetu ima mnogo ugroženih vrsta ptica zbog mnogih uništavanja staništa, krivolova i mnogih drugih stvari. Ovo su jedne od takvih vrsta:
Hijacintna ara je vrsta papige pokrivena plavim perjem. To je izrazito velika leteća papiga u svijetu, a također je i ara. Nalik je kakapu, neobičnoj ptici iz Novog Zelanda koja može biti i teža od 3,5 kilograma. U smislu naziva, ova vrsta "označava" bilo koju drugu veliku vrstu papige. Generalno, može se čak i zamijeniti s vrlo sličnom vrstom, indigo arom, koja živi u rijetkim područjima Brazila. Hijacintna ara je također vrlo popularna kao kućni ljubimac. Zatočene hijacintne are vrlo često koštaju i po preko $9,000-$12,000 US. Ove ptice jaja nesu uglavnom na stablu. U gnijezdu su optimalno 1 jaje, iako se mogu nalaziti i dva jaja, u nekim slučajevima. Mladunci sa svojim roditeljima ostaju sve dok ne napune 3 mjeseca, a odrasli postaju sa sedam godina. Hijacintna ara rasprostranjena je u tri glavna područja Južne Amerike: u Pantanalu (regiji u Brazilu), istočnoj Boliviji i u sjevernoistočnom Paragvaju, u Cerrado regiji istočnog područja u Brazilu, a živi i u područjima oko rijeka Tocantina, Xingu i Tapajós, i na otoku Marajó u istočnoj Amazoni u Brazilu. Vrlo je malo populacije ovih ptica u drugim područjima. Hijacintne are vole palme i tropske šume, ali i ostala poluotvorena šumska područja.
Crkavica je maleni strvinar Starog svijeta koji živi od jugozapadne Europe i sjevera Afrike do juga Azije. Jedini je pripadnik roda Neophron. Odrasle crkavice su obično duge 85 cm od kljuna do vrha repa, sa rasponom krila od 1,7 metara. Teške su 2,1 kilogram. Odrasli su bijele boje, sa malo crnog perja na krilima i repu. Zbog svojih navika - čekanja na svoj red kod strvina na obično prašnjavom tlu - perje se brzo uprlja, pa je prije mitarenja više bež boje nego čisto bijele. Crkavice se također ponekada "boje" zemljom kao i kostoberine, nakon čega njihovo perje bude pomalo ružičasto; odatle potiče njemački naziv za ovu pticu, Schmutzgeier ("blatnjavi lešinar"). Koža na licu je žuta i postane narančasta za vrijeme sezone parenja, i na njoj nema perja. Rep je oblika dijamanta i u letu je stoga uočljiv. Međutim, oblik repa znači da je crkavica sporo leti i loše manevrira. Ptići su tamnosmeđi i postepeno postaju svjetliji dok ne postanu odrasli sa pet godina. Crkavice su vrlo rasprostranjene i žive na jugu Europe, sjeveru Afrike i zapadu i jugu Azije. Povremeno se sele, ovisno o klimi. Ako crkavica može izdržati zimu, obično se neće seliti. Nije dobro prilagođena hladnoći jer je relativno malena vrsta.
Crax blumenbachii je vrsta ptice iz roda Crax, porodice Cracidae, koja je endem područja Mata Atlantica u državama Espirito Santo, Bahia i Minas Gerais u jugoistočnom Brazilu. Populacija joj znatno opada zbog lova i krčenja šuma, a također je moguće da je izumrla u Minas Gerais. Trenutno se uvodi u Rio de Janeiro zbog namjera gniježdenja u zatočeništvu. Duga je u prosjeku oko 84 centimetra. Kljun joj je crvene boje. Odlikuje se svojom dugom ćubom. Gotovo cjelokupno perje tijela kod mužjaka je crno sa plavo-zelenkastim sjajem, a podrepno područje je bijelo. Perje na ćubi je dugo i kovrčavo. Noge su crne. Ženka je također crna, a kod nje je podrepno područje cimetasto. Perje na ćubi joj je kraće nego u mužjaka i ima bijele pruge na sebi. Noge su joj ružičaste.
Barauova burnica je morska ptica srednje veličine iz porodice zovoja. Glavno stanište joj je otok Réunion u Indijskom oceanu. Ime je dobila u znak sjećanja na Armanda Baraua, inžinjera agrikulture i ornitologa, koji je živio na Réunionu. Opisana je tek 1964. iako je bila otprije poznata lokalnim ljudima. Pelagična je. Hrani se malim ribama veličine do 10 cm.